BiH - 534 godina od smrti pretposljednje bosanske kraljice

Kraljica Katarina je bez sumnje jedna od zanimljivijih ličnosti bosanske dinastije Kotromanića. Nesreće su je počele pratiti već od malih nogu u očinskom domu. Rano je ostala bez majke pa je odrastala uz oca i braću.

Rođena je 1425. ili 1426. godine u Blagaju kod Mostara. Otac joj je bio Stjepan Vukčić Kosača, a majka Jelena Balšić.

Katarina je bila sušta suprotnost svoga oca. Savremenici je opisuju kao blagu, povučenu i razboritu. Tražeći suprugu kralj Stjepan Tomaš je, po nagovoru savjetnika u želji da osnaži savezništvo sa njenim ocem, izabrao Katarinu, kćer Stjepana Vukčića Kosače, koja je u to vrijeme imala 22 godine. Vjenčanje je obavljeno po katoličkom obredu na dan Uzašašća, 26. maja 1446. godine u Milodražu kod Fojnice. Prije braka, Katarina se morala odreći kristjanstva Crkve Bosanske u kojem je odrasla i prihvatiti rimokatoličanstvo. Postavši bosanskom kraljicom nije utekla nesrećama koje su je pratile od rođenja.

Tomaš je, naime, već bio oženjen i živio je u sretnom braku sa izabranicom svoje mladosti. Bila je to Vojača. Rodila mu je dvoje djece, ali ju je morao napustiti pod pritiskom papske kurije. Vojača je, naime, bila obična građanka, a k tome i kristjanka Crkve Bosanske, što je posebno bolo u oči Vatikan i katoličku Evropu. Kralj je bio izložen velikim pritiscima, pa i prijetnjom ratom. Jedan od ultimatuma koji su mu bili postavljeni, nalagao mu je da otpusti kristjanku Vojaču. Tako je udaljena sa dvora i malo potom Tomaš se ponovo oženio a Katarina je postala bosanska kraljica.

Otpuštanje Vojače i uplitanje stranaca u unutarnje stvari Bosne izazvalo je velike potrese u zemlji. Došlo je do razdora i u kraljevoj porodici. Sin Vojače i Tomaša, Stjepan, stao je uz majku i otuđio se od oca. Katarina se nije nauživala sreće ni kao kraljica. Činili su je nesretnom nemili događaji do kojih je stalno dolazilo u njenom očinskom domu. Teško joj je padalo neprimjerno ponašanje njenog oca, nesklonost prema katolicima, svađe sa sinovima i njihovi međusobni ratovi. Vrhunac bruke desio se kada joj se otac zaljubio u izvjesnu Ceciliju, Đenovežanku koja putovala s talijanskim trgovcima, pa se tako obrela na njegovom dvoru u Blagaju iznad Vrela Bune. Sa njom se čak i oženio po treći put na oči svoje zakonite žene i odraslih sinova, što je izazvalo totalni razdor u njegovoj porodici i bilo povod za borbu za vlast i otpočinjanje ratnih neprijateljstva s rođenim ocem.

Katarina je Stjepanu Tomašu rodila dvoje djece - Sigismunda i Katarinu, a imala je i pastorka, vanbračnog sina njenog muža i krstjanke Vojače, Stjepana Tomaševića, budućeg kralja Bosne. Kralj i kraljica su stolovali u Kraljevoj Sutjesci. Katarinin muž umire 10. jula 1461. godine i ona njegovom smrću prestaje biti prva žena kraljevstva. Nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević, dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila živjeti na dvoru kraljice Mare, posljednje bosanske kraljice.

Osmanske osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj Stjepan Tomašević, Katarinin pastorak, je okončao svoj život tron predajom u gradu Ključu. Nema pouzdanih podataka o sudbini posljednje bosanske kraljice Mare. Osmanlijsko osvajanje Bosne je zateklo kraljicu Katarinu u Kozogradu iznad Fojnice. Iako je grad bio opsjednut, uspjela je pobjeći i povukla se na Kupres.

Njena djeca, kćerka Katarina od 10 i sin Sigismund od 7 godina, nisu bila sa njom.

kkkkataplocafinProdor Turaka ih je zatekao u gradu Zvećaju na Vrbasu gdje su zarobljeni i odvedeni na dvor u Istambul, gdje su primili islam. Postoje indikacije da je princa i princezu, mnogo prije Osmanske invazije, u Istambul odveo njihov daidža, Katarinin mlađi polubrat Stjepan, koji je primio islam i postao poznat kao Ahmed-paša Hercegović. Sigismund je u Osmanlijskom carstvu napravio veliku karijeru i dobio je titulu sandžak-bega od Karasija. Prelaskom na islam uzeo je ime Ishak, ali je i nakon toga po ocu nazivan "Kraloglu", što na turskom jeziku znači "Kraljević". Nikada se nije vratio kršćanstvu. Podaci iz turskih deftera navode na mogućnost da je Katarinina kćerka, bosanska princeza Katarina Tomašević Kotromanić, primila je islam i živjela u Skoplju u kojem je i ukopana a turbe joj se nalazi naselju Gazi Baba.

Katarina se iz Kozograda uspjela spasiti bijegom preko planina sklonivši se u Dubrovnik. U Dubrovniku je, prije puta u Rim, pohranila mač svog muža. Taj mač je pohranila pod zavjetom, "da se on dadne njezinu sinu Sigismundu, kad se oslobodi turskog ropstva"

Sačuvano je nekoliko njenih pisama koje je upućivala utjecajnim ličnostima od kojih je tražila pomoć da joj se povrate djeca. Pred samrt je napisala oproštajno pismo svojoj djeci , odnosno i naredila šta kojem od njih ostavlja iza smrti, zaduživši tadašnjeg papu da bude izvršilac njene posljednje želje. Pet dana iza toga kraljica Katarina je umrla ,25. oktobra. 1478. g. u Rimu, daleko od Bosne.

Njeno tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Santa Maria in Aracoeli.

Na njenom grobu je stajao natpis na bosančici, međutim, 1590. godine, prilikom restauracije i premještanja kraljičinih posmrtnih ostataka iz prezbiterija crkve (gdje je grob bio u horizontalnom položaju) do njihove trenutne lokacije, na lijevi stub ispred glavnog oltara, originalni natpis je zamijenjen natpisom na latinskom jeziku. Pri tom je napravljena greška u njenom opisu. Novi natpis ju je nazvao sestrom, umjesto kćerkom hercega Stjepana. Na novoj nadgrobnoj ploči prikazan je kraljičin lik u prirodnoj veličini, s krunom na glavi i kraljevskim plaštom preko ramena. S jedne strane njene glave nalazi se, uslovno, grb njenog muža, a s druge strane grb njenog oca koji se danas više ne može prepoznati.U zadnje vrijeme postoje povremene nezavisne inicijative da se njeni ostatci prenesu u Bosnu ali zvaničnog zahtjeva nadležnih institucija još uvijek nije bilo.

Background Image

Header Color

:

Content Color

: